Everest je književni vrhunac dosadašnje Glamuzinine spisateljske djelatnosti, mjesto na kojemu se, da ga parafraziramo, najbliže primakao mjestu s kojega na njegov radni stol padaju scene koje kasnije viđamo transformirane u riječi, a to bi se približno moglo opisati kao tretman života koje je mjesto na kojemu imamo noćne more i koje, ipak, ima potencijal pretvoriti se u pravo strašno mjesto, ono lijepo i fino mjesto na kojemu više nećemo lagati sebe, za početak. U zbirci ima 30 pjesama, pjesnik je na njima radio pet godina i vrijedilo ga je čekati, on možda nije alpinist, on možda i nije doživio sve o čemu je pisao, ali jest shvatio svaku kadencu vrlo osobnoga glasa kojim je ispisao jednu sjajnu knjigu i njome se popeo vrlo visoko na planinama hrvatske poezije.

Dario Grgić, Moderna vremena

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Njegova zbirka pjesama Everest zanimljiv je i osvježavajuć tekst u kojem autor crnim humorom, apsurdom pa čak i groteskom ukazuje na najtraumatičnije aspekte suvremene svakodnevnice. Radi se o cinizmu buntovnika koji ne poznaje kompromis, čak i pod cijenu mogućeg animoziteta dijela publike sklonog konvencionalnijem stilu i diskretnijem vokabularu (generalno srednjestrujaškoj poetici utabanog modaliteta).

Josip Luković, H-Alter

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Penjati se na Everest u Glamuzininom pjesničkom imaginariju, čini mi se, znači zapravo krenuti u potragu za onim što jeste najdublja trauma sopstva. Penjati se ka Everestu znači suočiti se sa onim što je neumitni životni pad, proizišao iz nemogućnosti da se odredi svoje mjesto u zamršenom svijetu međuljudskih odnosa. Pjesnički subjekat Glamuzinine knjige jeste čovjek opustošen, čak zaprepašten obimom sputanosti i odsustva slobode koje izvire iz svakog pokušaja da se utvrdi da odnosi „među nama“ nisu možda baš uvijek toliko komplikovani. Zato penjanje na Everest u ovoj knjizi jeste dosezanje vrha, da bi se sa njega sagledali svi oni dugi i spori kadrovi nastali iz jednog života zarobljenog u entropiju. Konačno, težnja za vrhom Everesta na izvjestan način jeste prizivanje suočenja i razračunavanja sa svim onim što jesu nakupine koje guše i otežavaju disanje…

… Poezija Drage Glamuzine stilski je veoma precizna. Iz njene prividne narativnosti, ponekad posve minimalističkog jezičkog građenja slika, preciznim potezima slikan izvire život sam. Ali ne u onom banalnom smislu, u kome ovdašnji pjesnici misle da je dovoljno samo istresti stvarnosno na papir i to je to. Glamuzinin Everest strukturiran je poetski tako da praznine koje iz njega zrače, ta mirnoća gledanja, ostavljaju duboke tragove. Jer upravo taj, rekao bih, ponekad hroničarski ritam bilježenja stvarnosnog daje ovoj knjizi one dubinske slojeve, koji i jesu uspješna poezija.

Đorđe Krajišnik, Oslobođenje

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

… kao da sve ove godine Glamuzina piše istu pjesmu, poemu koja se u vremenu usložnjava. Između Mesara i Everesta prošlo je tačno petnaest godina. Tema jeste ista, ali se pjesnik u međuvremenu promijenio. Onaj mladi čovjek iz prve knjige opisivao je ljubavne zgode iz svoje svakodnevice uglavnom u jarkim bojama; ako u njima ima drame, onda je ona bezazlena, poput napada ljubomore, tu još nema dubokih rana, on još nije nanio ozbiljan bol onima koje voli, ili koje je volio, niti je sam dobio udarce zbog kojih prestaju raditi / svi unutrašnji organi, kako to kaže u uvodnoj pjesmi (Meč stoljeća) iz Everesta. Dakle, petnaest godina kasnije, ton rečenice je melankoličan; umoran od udaraca on je sada neki drugi čovjek. Valjda zbog te osobine prošlosti da se u nju brzo usele duhovi, David Foster Wallace kaže – Every love story is a ghost story.

Semezdin Mehmedinović, Treći program Hrvatskog radija

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Nema nimalo dvojbe kako su eros i seksualnost uopće bili, još u Mesarima (u ovoj knjizi motiv međusobnoga ljudskoga „mesarenja“ nalazimo u izvrsnoj pjesmi San), jedan od najintrigantnijih motivsko-tematskih slojeva Glamuzinine kako poezije tako i (kasnije) proze (također nagrađivani roman Tri iz 2008. godine). Ništa drugačije nije ni u ovoj knjizi stihova, osim što se Glamuzina još izravnije zaputio k poetskoj problematizaciji onoga što je, primjerice, jedan od najtalentiranijih Freudovih „odmetnutih“ učenika, Viktor E. Frankl, nazivao „retardiranom seksualnošću“. Retardirana seksualnost, krajnje pojednostavljeno, ne znači ništa drugo nego povratak na oblike seksualnosti koji treba da su, tijekom erotskoga sazrijevanja svakoga bića, već apsolvirani poput, primjerice, onanije i voajerizma (Jogging na Bosporu). Glamuzina seksualnu retardaciju, ali i teže oblike pervertiranosti (Perverznjak), propituje i ne samo u oblicima pojedinačnoga povratka na njezine kriptooblike, nego, usuđujem se napisati, cijelu današnju seksualnost, ili bar većinu oblika njezine recentne događajnosti, vidi kao ništa drugo do upravo, u svojoj biti, sindrom te iste, kolektivne i osobne, jalove žudnje, čiji je utažitelj, primjerice, pornografija ili neki drugi oblik stalnoga reteriranja u recentnu, a bitno osiromašenu ili otuđujuću seksualnost. Ono što je neupitna vrijednost ove knjige činjenica je da se Glamuzina nikako i nikada ne skriva ni iza kakve banalne anegdotalnosti, pa ni one erotske, koja je i prečesto bila zadnja linija obrane tzv. „stvarnosne poezije“ i ne samo u hrvatskoj književnosti. Poetski prototekst i ove knjige možemo komotno potražiti na stranicama američke beat književnosti, Raymonda Carvera, a neke od ponajboljih pjesama sjajno korespondiraju s, recimo, Borisom Marunom i njegovim pjesmama o propalim bračnim odnosima i svim konzekvencama najtežih, apartnih životnih odluka. Doista, i više nego vjerujem kako je u ovoj knjizi napisao nekoliko antologijskih pjesama (Meč stoljeća, Sub specie aeternitatis, Puno za malo, naslovna Everest itd.), dok cijela zbirka predstavlja domišljenu i dorađenu cjelinu kojoj ćete se vraćati u nekim važnim egzistencijalnim raspoloženjima. Danjim ili noćnim, potpuno je svejedno.

Delimir Rešicki, iz Pogovora