Grudi i jagode | Darija Žilić

POETESI

O, draga poeteso koja spremno
čuvaš ognjište svog doma i koja
baš sada spremaš se ostati budna
u noći i pisati pjesme,
zamisli da kroz otvorena vrata
dođu radnici, sindikati i u trenu
presude ti, odrede kaznu,
od tebe traže samo priznanje.
Ti zbunjeno govoriš nisam kriva,
ja nisam ni mrava, nisam tvornicu
ponavljaš nekoliko puta, a za to
vrijeme, oni s polica izvlače knjige
pale, ne biraju, pale vatru na kojoj
griju se ruke, vino i pjevaju se
pjesme tako drugačije od tvojih
intimnih. Zamisli, ti plačeš, pa
se crveniš, Erskine Caldwell gori,
duhan gori, Afrika nije jedino mjesto
bez kruha, a ti, ti si jedino mjesto
do kojeg su mogli doći jer nemaš
zvona, jer su ti otvorena vrata.