Grudi i jagode | Darija Žilić
LJUBIŠ MI GRUDI
Ljubiš mi grudi na Gornjem gradu,
a s Trga čuju se ratni pokliči koje
moram slušati jer mi ništa drugo
ne preostaje, pa sam
kao dojilja nekih aristokrata,
kao krava iz bakinog sela,
kao biće bez glasa…
No u trenu kad prestaneš
sa svojim večernjim ritualom,
obući ću sandale, ostaviti te samog,
i otići do zvjezdarnice posve gola;
bit ću blaženstvo s Krvavog mosta,
bit ću božica s tisuću sisa
i gornjogradska primadona.
Sadržaj
Krevet od džemaAutoerotika
Žene u šesnaestom stoljeću
Odgoda jagoda
Herbarij od morskih trava
Smijeh s kukcima
Klek
Vaganje
Skupine breskvi u vrtu
Kako ja
Stari bik
Prizor s Mediterana
Noćno kupanje
Tuširanja
Sukuba
Malo sebstva
Budnost
Ljetni haustori
Nova godina
Večera
Sarajevo
Kraj Svete Petke
Ljubiš mi grudi
Galebovi
Supostojanje
Povijesno istraživanje
Eh, Herderu
Izborna godina
Dagnje dašću
Poetesi
Rodila sam dijete u snu
Susjede
Opet sam noćas čula vlakove
Slika iz djetinjstva
Emmi
Ptice
Holizam
Hrvatski film
Čazbukcen
Trideseta
Doba nevinosti
Odustajanje
Nesanica
Nesigurnost
Blagdan
Bijeli fazani
Jaz
Buđenje
Prije spavanja
Od mlina do mlina
Mjesečeva sonata
Mjesec
Predkršćanski nemir
Trešnjevačko cvijeće
Putnik
Životinje na TV-u
Epifanija
Uganuće
Apsolutni romantizam
Anoreksi
Impresum
