Grudi i jagode | Darija Žilić
UGANUĆE
Mislila sam na tebe pa sam krivo
stala na nogu, mračno mi je bilo
pred očima, hoću li pasti tu pred
svima, jurim brzo do telefona,
kažem – uganula sam nogu, čuju –
slomila je nogu, kupujem pecivo
preslatko, da mi ne bude slabo,
dolaze moji, čude se što me
vide na nogama, u panici vode
me kući, dodiruju mi plavu
oteklinu, sjećaju se hematoma
kojeg sam dobila u saobraćajki
kao pješakinja na prijelazi i kažu –
Ti ipak imaš sreće, barem nikad do
kraja ne slomiš nijednu nogu!
Sadržaj
Krevet od džemaAutoerotika
Žene u šesnaestom stoljeću
Odgoda jagoda
Herbarij od morskih trava
Smijeh s kukcima
Klek
Vaganje
Skupine breskvi u vrtu
Kako ja
Stari bik
Prizor s Mediterana
Noćno kupanje
Tuširanja
Sukuba
Malo sebstva
Budnost
Ljetni haustori
Nova godina
Večera
Sarajevo
Kraj Svete Petke
Ljubiš mi grudi
Galebovi
Supostojanje
Povijesno istraživanje
Eh, Herderu
Izborna godina
Dagnje dašću
Poetesi
Rodila sam dijete u snu
Susjede
Opet sam noćas čula vlakove
Slika iz djetinjstva
Emmi
Ptice
Holizam
Hrvatski film
Čazbukcen
Trideseta
Doba nevinosti
Odustajanje
Nesanica
Nesigurnost
Blagdan
Bijeli fazani
Jaz
Buđenje
Prije spavanja
Od mlina do mlina
Mjesečeva sonata
Mjesec
Predkršćanski nemir
Trešnjevačko cvijeće
Putnik
Životinje na TV-u
Epifanija
Uganuće
Apsolutni romantizam
Anoreksi
Impresum
