Grudi i jagode | Darija Žilić

APSOLUTNI ROMANTIZAM

 

Ponekad u ponoć nazove Pjesnik. Na početku vrlo razuman,
odmah zatim vrlo uplašen. Pregorjeli su, vidim, akumulatori
nekog sasvim apsolutnog romantizma i zato pitam; kako je
zakonodavče svijeta? A on, ohrabren, odmah me želi povući u
katakombe gibljivih jezika, u duge noći doxa i paradoxa.
Zato vozi u svim smjerovima u isto vrijeme. Citira pjesme,
drži se za skute mudrih starina. Crte njegovih autopoetika sijeku se u
šezdesetosmaškim ulicama. Pjesnik doziva curice, i ja ih vidim,
hale pune curica iz osamdeset i neke. Poredane su kao riječi
u stihu, lijepo su začešljane i sasvim nesputane. One griju krevete
okrutno hladnih stihotvoraca. I dok tako priča, posljednji put
pretvaram se u posve običnu kantu za smeće, za osjećaje, za sve i
pokrećem kampanju protiv opijata, i slavim prezervative.
Dok veliča ljubav samozaljubljenim glasom, pitam se, koja to linija
ponekad ne dijeli Pjesnike od – ludila…

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.