Grudi i jagode | Darija Žilić

NESIGURNOST

Ne znam zašto nastaje Nesigurnost.
Obično počinje ovako – vraćam se s ceste,
da ugasim svijetlo, iskopčam peglu, zatvorim
frižider ili hladnjak, svejedno…
I onda se vratim, na cesti pitam se
jesam li sve to napravila, jesam li dovoljno
dobra, lijepa, pametna, koliko je grešaka jer
sve je po zasluzi, kaže Meritokracija,
al nekako, nije mi, on the road, stalo do sebe,
i ne želim biti plaha u životu, heroina s parfemom
Crna melankolija…

Kiša pada, kamion je poprskao sve, i mene,
vidim vozača, trebalo bi sada poći auto-stopom,
preko šengenskih granica, biti vozačeva djevojka
s postera, u zlatnom kaputu, koja pjeva, zapravo
krešti, sve do prvog motela, trebalo bi, ali ne smijem
ući u velike kamione, u njima već tresu se Azijati,
cigarete, naranče i tko zna još koje južno voće…