Grudi i jagode | Darija Žilić
PREDKRŠĆANSKI NEMIR
Kad se otapa snijeg, to je dan
kad nestaje Panonsko more,
kad izumiru ilirska plemena,
spajaju se sa slavenskim tijelom…
Tad miješaju se prognanici, ovi današnji
i oni iz Epidaurusa, plešu se plesovi oko carskih
palača, ubijaju se volovi kao u davna vremena,
bore se i danas Turci i alkari na širokom polju,
Ali rastu ipak i cice mace, lane posrće na ledu,
topi se zemlja, prasnuće i Svemir, samo nikad,
nikad neće naš predkršćanski, neolitski nemir…
Sadržaj
Krevet od džemaAutoerotika
Žene u šesnaestom stoljeću
Odgoda jagoda
Herbarij od morskih trava
Smijeh s kukcima
Klek
Vaganje
Skupine breskvi u vrtu
Kako ja
Stari bik
Prizor s Mediterana
Noćno kupanje
Tuširanja
Sukuba
Malo sebstva
Budnost
Ljetni haustori
Nova godina
Večera
Sarajevo
Kraj Svete Petke
Ljubiš mi grudi
Galebovi
Supostojanje
Povijesno istraživanje
Eh, Herderu
Izborna godina
Dagnje dašću
Poetesi
Rodila sam dijete u snu
Susjede
Opet sam noćas čula vlakove
Slika iz djetinjstva
Emmi
Ptice
Holizam
Hrvatski film
Čazbukcen
Trideseta
Doba nevinosti
Odustajanje
Nesanica
Nesigurnost
Blagdan
Bijeli fazani
Jaz
Buđenje
Prije spavanja
Od mlina do mlina
Mjesečeva sonata
Mjesec
Predkršćanski nemir
Trešnjevačko cvijeće
Putnik
Životinje na TV-u
Epifanija
Uganuće
Apsolutni romantizam
Anoreksi
Impresum
