Početne koordinate | Monika Herceg

UROBOR

baka ih je hranila toplim ostacima mjeseca
koje smo čuvali u podrumu s jabukama
i kad su im izrasli zubi
neočekivano kao što je pao prvi snijeg
pustili su da pobjegnemo
prije potpune preobrazbe

mene tek rođenu nosili su
kroz labirinte bukovih grana
stranputicama
izgledali smo kao obitelj zečeva
kad bi tko i zaplakao
golim bi tijelima šuma gušila
gustoću jecaja

mogli su nanjušiti
kako mrznemo od neizvjesnosti

mogli su čuti kako nam dozrijeva
čvrstoća drveta u plućima

sadili smo priče u grmove gloga
da se potomci znaju vratiti
i tog zemljinog okreta
postali bismo polustabla
da nezdravo topao vjetar s istoka
nije zameo
i posljednje tragove
napokon otvorivši
proljeće