Početne koordinate | Monika Herceg

ODUMIRANJE

nije se stigao vratiti s nama
živjeti s lisicama ježevima i srnama
ali slika voćnjaka koju nam je poklanjao svakog proljeća
s godinama je narasla u biosustav njegovih šljiva
velike stare kruške koja se sustavno pomlađivala
i dvije trešnje koje bi se zarumenjele
uvijek u svibnju

usred jesenskog stapanja
prekopali bismo tunel kroz vrijeme
i preko smrti pričali s njim
obrasli bršljanima
puni koštica šljiva
koje su nas odgajale

kad se dogodilo odumiranje
jeseni su se pojele unatrag
nisu nas više doticale

nitko ne ubire šljive
a djed osamljeno sjedi
ispod stare kruške
čekajući da se sjetimo