Početne koordinate | Monika Herceg

NEIZBJEŽNOST

prije prvog snijega uvijek dođu ciganke
kao da predosjete pomračenje
koje se istiskuje iz uranjenog gušenja jeseni
lomljenje drvenih leđa doline
pod teškim tijelom vjetra neprimjetno je
kao preobrazba tijesnih ličinki u hrušteve
uznemirena zemlja odguruje korake
dok rastjeruje gujavice iz obraza
u kasnim jesenskim danima
nebo se začas napuni predvečerjem
pa sitna prokletstva ulaze u oči
neočekivano kao vinske mušice

kažu da ih treba pustiti preko praga
i ugostiti
inače bace uroke na potomke
susjedova žena tri je puta zanijela
i uvijek izgubila plod
nakon što su potjerali ciganku

da razrijedi čaranje
baka čuva češnjak na rubu kreveta
i brezu je posadila
točno ispod prozora
kad prvi roj svjetla uđe u brezine kosti
jasno čujemo kako o staklo kuca
neizbježnost cvjetanja
nevidljivi prsti
iz uhvaćenih uroka