Početne koordinate | Monika Herceg

pažljivo stupamo iza granice šume
svjesni da je ispod nas
netaknuta smrt
staza prohodna rijetkima
put u obiteljsko stablo

pamtimo da treba paziti na daždevnjake
oglušit ćemo ako ih nagazimo
pamtimo da zmije treba pustiti da prođu
ako nam prepriječe put
one gutaju stvorove lukavo
kao što se jutrom zgusne
mlijeko prvih magli
i zarazi sva podnožja i usjeke

u rupama se skrivaju krtice
upotpunjujući mekoću gline
kosti šume koja izboči rebra
u toplijim danima
pa nabada neoprezne šetače
na rubu iskašljavanja
šipka i vlage

dno jeseni
mjesto je na kojem se budimo
vrelih tabana
probodeni rebrom bukve
uvijek propupamo
sa stezanjem sunčeva ugriza
oko golotinje šume