Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović

*

“Ili ih nema kada
su ti najmanje potrebni,
dugi, jasni tragovi,
lopaticom, prstima, prelomljenim bedrom
gdje te puno ima,
u bijelom i glatkom s proredima.
Kamen je okvir ili držač lista,
pođi na more, odmori se,
ograde su pune svjetline
i probna miješanja neba i vode,
vode i zemlje čine svoje,
a opet, ili će ih rasteretiti nadošlo djetinjstvo
ili će meko, meko ta tvoja zasjenjenja.
Sada goran gradi sliku o razlogu goranovog prijelaza,
ploča se sama prisvojila tvojim dlanovima,
tek jedna iskrena i istinita nujnost,
nalik ti je
suha boja nezainteresirane stupice,
i voli te panonsko more
i podvodne struje podvode te
i tvoje cipele i žena na tragu tek.”