Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović

ČUVAM TE

Kao smola na drveću
kaplju čestice noći i skupljaju se
u jednu koncentriranu sreću,
pun i pretpostavljen krug, ljeto je, zar ne,
ne budi tužan, čuvam te, iz daleke, dobre namjere.
Kao zemlja poslije rata, mirisna,
ova te noć udobrovoljuje.
Ponavljamo sigurnost, naučenu,
ali čežnja je malo dijete, ona se iznenađuje.
Misao ti je kratka,
ne vidi livadu ispred svoje trome navike.
Moja je koža ustrajna, genetski prilagođena,
naučit će te i naučit će te napamet.
Noć je bistra i prohodna, odloži oružje,
ne budi tužan, čuvam te
još iz daleke, dobre namjere.