Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović
VIŠE NEĆU PISATI POEZIJU
Radit ću ti lijepe stvari,
pokazati na nemogućim primjerima,
receptima moje mame.
Ne plaši se,
znaš da su to moji svečani trenuci,
epileptično svjetlo menstruacije.
Djevojačka večer biva usidjelicom
i uporno falsificira
sve što se od mene najmanje očekuje.
Puna mi je drhtavica ruku
namočenih u dugoročno bjelilo,
tako je i ostalo
kada se silan žamor obrušio
i posljednji komad odnio mi mene.
Sadržaj
LICA ULICA I LAŽNIH UBOJICADječak spava
Vlastiti život
In memoriam
Stranac u gradu
Urednikov izborNa kraju krajeva
Što kaže
Urednikov izborTrenutak pravog osjećaja
Prolazniku
Urednikov izborWestern
Urednikov izborVrata
Svake zime
BIJELA PARALELA
Urednikov izborAko ikada odem
U prolazu
Maketa
Tu
Bilo kamo
Raskrižje
Interijer
Bijela paralela
Ili ih nema
Silazak
Sanjači
Zapisano je
Kada
Bez računice
Biblia pauperum
Willkommen
Anastazija
Dobri duhovi
LIJEPO PISMO
Raspelo
Kao
Nemarno me utvrđuješ
Kiša
Sve što je naplavila
Ali
Čuvam te
Dobar dolazak
Erotska pjesma
Zaokružen unutar i izvan svoga sna
Blagdanska
Što se ne vidi
Lijepo pismo
Dobro došli, gospodine inkasatoru
Više neću pisati poeziju
Postavljam ti zamke po cijelome gradu
NA NEKOM DRUGOM MJESTU
Zavičaj
Buđenje
Spavačica
Lažni trgovci
Sigurna u trajnost
Mrtva priroda
Kućni duhovi
Svi sanjaju
Zajutrak
Impresum
