Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović

BLAGDANSKA

Možeš li me vidjeti
moje noćno dijete,
ja sam žena
sama u sobi
i brinem se
za vjenčiće i vijence,
kako ću te krstiti,
kako kupiti ljepšu smrt za tebe.
Ništa ne kazuju mudre knjige,
brza i laka znanja
odlažu
sama u sobi.
Ja sam žena
i čekam te
i uporno i na drugi način
koji nam neće upriličiti svečani doček,
grad me napustio,
otutunjao zveketavo
i nije platio zadnji taxi.
U ovoj ledini od staklene vune
nemam kamo stići,
po svoj prilici
još dugo ćeš ležati u bolnici,
kao i svako mrtvorodenče
kada ga kvrcnu po poroznoj koži
a ono šuti.