Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović
BILO KAMO
Bog ne vidi uvijek i svuda,
njegove podvodne oči boje se
zasljepljujuće bijeloga, otpušta te,
koračaš u samu svjetlost, bezbrižan
i kako nemaš sjenu možeš i pred sebe,
iza sebe, u sebe i za sebe uzeti početak,
recimo, dobar dan za previdjeti obaveze
i prijatelje, i mirno ići, ravno ići,
pa malo lijevo, pa malo bilo kamo,
jer jutro i nebo i ulica i svjetlo
rijetko se tako nalaze na jednom mjestu.
Sadržaj
LICA ULICA I LAŽNIH UBOJICADječak spava
Vlastiti život
In memoriam
Stranac u gradu
Urednikov izborNa kraju krajeva
Što kaže
Urednikov izborTrenutak pravog osjećaja
Prolazniku
Urednikov izborWestern
Urednikov izborVrata
Svake zime
BIJELA PARALELA
Urednikov izborAko ikada odem
U prolazu
Maketa
Tu
Bilo kamo
Raskrižje
Interijer
Bijela paralela
Ili ih nema
Silazak
Sanjači
Zapisano je
Kada
Bez računice
Biblia pauperum
Willkommen
Anastazija
Dobri duhovi
LIJEPO PISMO
Raspelo
Kao
Nemarno me utvrđuješ
Kiša
Sve što je naplavila
Ali
Čuvam te
Dobar dolazak
Erotska pjesma
Zaokružen unutar i izvan svoga sna
Blagdanska
Što se ne vidi
Lijepo pismo
Dobro došli, gospodine inkasatoru
Više neću pisati poeziju
Postavljam ti zamke po cijelome gradu
NA NEKOM DRUGOM MJESTU
Zavičaj
Buđenje
Spavačica
Lažni trgovci
Sigurna u trajnost
Mrtva priroda
Kućni duhovi
Svi sanjaju
Zajutrak
Impresum
