Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović

SANJAČI

 

Ulazim u boju, potpuna,
ali ne tišina.
Vrata su topla, nesklona metafori,
ne gledaju u mene.
Jedna žena vješa rublje,
ima sačuvano lice,
njen čuvar govori protiv kiše,
govori strpljivo o smjeru vjetra i oblacima,
ne govori o svijetloj niti
što joj se zaplela medu rublje
i svuda za njom ide.
Sanjači mi šapću o rasprodaji,
kažu, ne boj se,
kupi boju iza vida, preko vida,
ostavi prozor otvoren