Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović

BIBLIA PAUPERUM

Miris plijesni od zemlje do njenih stopala i natrag.
Svoje suknje nosi kao drvo godove,
od crnog do poroznog, već prema tome
kako se miluju sunce i koža.
Jedan po jedan, list titra u zračnom vrtlogu,
ispod suknje nema ničeg osim vjetra,
prohladnog nebeskog dodira, prozirnog nebeskog oka.
Ona zna. Svoje riječi nosi u sebi, žuti pigment,
tvrde otekline, one stoje od njenog rođenja,
širom otvorene, njima oprašta nebu kišu u netočne dane,
odlama svoju brojalicu,
iz nje izlaze, u nju ulaze, iznutra je slušaju božji glasnici,
okreću stranice nevidljive knjige,
tako se čini da sama sa sobom priča