Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović

DOBRO DOŠLI, GOSPODINE INKASATORU

povedite me u vaš stvarni svijet,
ovdje je tako bezbolno, vidite,
rasipaju mi se ruke, ne čujete bol,
to što čujete pun je i kričav snijeg
i pada uporno, ne plašite se,
neće vas razboljeti, neće vas ni taknuti,
ali vi imate toliko sluha,
jednostavno, šteta je,
i ugodan ste čovjek i lijep.
Ne izuvajte se, zaprljajte moj papirnati sag,
ostavite trag, uzmite ponešto i za sebe,
vidite, ovo je gluha poezija, a bit će i vas,
ne pravite se kako ne razumijete,
ta, slaboću je lako osjetiti,
ogulite me do gole kože, zastranite,
ne plašite me se, dovraga, ne plašite se,
ne proklinjite trenutak kada ste pozvonili,
zidovi su se razmilili
kao žile pod valom topline, ljeto je,
zar pričam o sebi kada kažem
noć mi želi sve najbolje od sebe,
i kažem, ja vam se divim,
vaš život je jasna metafora,
vama distinkcija nije potrebna.
Papira ima koliko hoćete, i starog i novog,
uzmite, uzmite nešto i za sebe,
sve je to lakočitljivo, opipljivo, štoviše,
ne povlačite se, ne bježite,
vi ste čovjek na svome mjestu,
jači ste nego što slutite, uvjerite se,
uvjerite me kako je ovaj stan zazidan,
sve je to samo banalni, već viđeni fragment,
kao hrskavo zubalo na skidanje,
pamtimo u slikama, zar ne,
i ja sam birala i zaustavila se,
262. stranica zločina i kazne,
govorim napamet, tako je bliže istini,
trajale su njegove dobre namjere, ljubio me,
i to je zaista dug period, taj čovjek,
nigdje ga više ne srećem.
Uzmite, ponesite što god vam se sviđa,
pamtite me,
biste li vi ovako živjeli,
ovako uredno i precizno zaglavili,
tako ste ugodan čovjek i lijep,
pretpostavljam kako ponekad plačete,
sami, kada nitko ne vidi,
kako se cijelim tijelom rušite,
ali ostajete na nogama, ta vi ste ljudina,
ne gledajte me tako uplašeno, kao malo dijete,
ne nudim vas kolačima, bombonima, zabranjenim voćem,
vaš život je staložen i lijep,
ali vi imate toliko sluha,
jednostavno, šteta je,
povedite me u vaš stvarni svijet,
ovdje je tako bezbolno, vidite,
sve je ovdje vješto oslikano,
puno poklona, puno prijatelja, tuđi je to snijeg,
i prizor je tek nacrtan, taj sam poklon dugo čekala,
zatvoreni smo, sami smo,
a vi ste danas neoprostivo besplatni i šutljivi.