Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović

BUĐENJE

Hoću li tada samo stajati kraj vrata
a nepomičnost stvari u laganom propuhu prostrujati mi tijelom
ili ću se zateći na nekom čistom prostoru
nezatečena, kao da sam tu oduvijek trebala vjerovati.
Imat ću mirno lice
i sasvim jednostavno reći, to je moj dom,
naučila sam mnoge mudrosti,
ništa ne ostavljam za sobom,
potpuna sam i na mene se oslanjaju sve nedoumice,
moja djeca slatko jedu i ja im ispunjavam obećanja
i samo ponekad čeznem za svim što imam i što jesam.