Portreti nepoznatih žena | Marijana Radmilović

SPAVAČICA

 

Noćas su odapinjali strijele
u podnožje usnulih kamenih spavačica,
bio je to gadan zvuk.
Kamen je gubio sigurnost,
svoju oblu vjerodostojnost
kao da je spavaćica lagala o nevinosti.
Jutrom vježbam visoku temperaturu
i ružne ostatke, preživjela lica
dozivam u budno stanje.
Na mojim jagodicama tvoji su pogledi meki,
ja ih činim, dodirujem, budim,
natežem svjetlost,
vidim od malo prema beskonačnom
jer sredina nije ni zlatna ni moja.