Košute u splavarevom rublju | Sanja Šimić

KUĆE ŠLJUNČANOG DJETINJSTVA

Sigurno ću sletjeti na skamenjene
žune na putu posutom vodenastim
boricima što s mirisom vlage
izbijaju kao usitnjena srca pticâ pečatnjaka,
ako samo ispružiš svoje oči kao
kameleon kad skida ostatke
lampiona.
Čvrsto sam se držala za tvoje
blijede rukave i skupljala rukavice
izvezene puteljcima što šume.
Utjeha je nota što ostavlja svoj
trag kao brod na suhom.