Košute u splavarevom rublju | Sanja Šimić

ARAHNIN MEDALJON

U mokroj šumi gazim po
ogledalima što pokazuju nebu
uzdisaje odbačenih mužjaka.
Na breskvinom lišću stari
rogovi sijeku plodove napola.
U polusašivenoj haljini, sa strukom
od ocvalih riječi i pčelinjih stopala,
trčim zatvorenih očiju do tvoje čiste
mreže, s mirisom znoja mladunčadi
punih rose i sunčevih zraka, ne
zaustavljam krv iz koljenâ, ne pokušavam
sakriti gola ramena, ljepljiva od
dinja, da bi mogla bez daha uletjeti
u tvoje carstvo od stopâ, ostaviti
usne na tvojim grudima, namjerno
gubiti put u tvojim nitima, da bi mi
svojom kosom pokrio tijelo što se
vidi, da bi mi noge zacijelio
ustima.