Košute u splavarevom rublju | Sanja Šimić

TEŽNJA

Mjesec. Najljepši obraz za ljubljenje.

Drveće u prosutoj, ljetnoj noći.

Veliko Sunce kao zagrljaj o kojemu
mislimo i kada prestane, kao nježni
zaklon i naslon tvojih grudiju.

Ponosne travê kao ležajevi koji nas
mogu skriti ako to želimo.

I udišem taj zrak,
okrećući se i misleći o toj
nikad napuknutoj ljepoti,
sastavljeni svijet u savršenoj
kolijevci Svemira…

Ali zašto…

Onda mi se pričinja da žubor
skriva nekakav shvatljivi
glas, zašto onda žudimo za
ljudskim dodirom?