Košute u splavarevom rublju | Sanja Šimić

TRAJNOST

Upališ svjetlo i
gledaš me, a ja se,
ván ovih posjeda noć je
ravna kao nošnja gazivodâ,
samo pravim da spavam.
Želiš to sačuvati za sebe
i poljubiš me bez ogradâ,
i ja se pravim da spavam,
udahnem jednom i dvaput.
Ugasiš svjetlo, polako se
spustiš pokraj mene, a ja se
onda da ne poremetim red
sjena, izvučem i razmaknem
zastor. Tako da polusvjetlost
ulice razjasni tvoje konture,
a onda te gledam
tvoje rame, crnu kosu i
udahneš jednom i dvaput i
znam da se i ti praviš da
samo spavaš. I ja poljubim
tebe.