Košute u splavarevom rublju | Sanja Šimić

JEDNOSTAVNO POČETAK

Kako da kažem do viđenja,
kada želim da ti moji poljupci
paraju rebra poput izoštrenog
pogleda labuda u samačkom ogledalu.
Zašto ti reći do viđenja kada si
mi bio najjači duh u praznim
naslonjačima fantazije što se
roje u repu pauna uvijek kada
trepćem i dišem, uvijek kada na
mojim leđima ostaju tamne posjekotine
predzadnjeg kamenja.
Svi oni ograđeni sustavi rukom
šivanih suradnji, što po razdjevičenoj
koloni pingvina bacaju pisma
okićenih stražara, nisu saznali
da si ugužvao moje bedrene kosti
svojom prehladom, da si mogao od mene
istančati ženu.