Košute u splavarevom rublju | Sanja Šimić

KOLOVOZ ME SPAŠAVA

U vrućim sobama, kada čujem
kako izgovaraju moje ima,
poželim se ne odazvati i
pustiti slova koja me obilježavaju,
da lutaju do žica s kišobranâ
i vraćaju unatrag odvratne oblake
što udišu naftu ispod spremišta
crijepova.
Prelazeći most, razdjevičen gumama
i blatom što kaplje s usnica
graditeljâ, kiša mi ispire
kapke kao da su ucviljeni,
dopuštam zaručenim kitovima da
svojim kiticama ljubavnih uzdi,
udaraju moje psihe o biciklima
i tvojim savršenim, kao uzletište,
zubima, i da urliču preda mnom,
slineći poput idolâ i cvijeća, bacajući
me nepovratno do hrpe tvojih
očiju i života.