Precrtavanja | Jurica Vuco

SOKAK

/uljuljkanoj sreći vještom prebjegu i
slovima

želim reći/

utješnu riječ
na mjesto izgubljenog sloga
i onda
čekati još.

dok po pticama svuda pepeo bacamo,
čekati
vrijeme i (srušen) tavan i bašču
/slavonsku izrovanu/
plesti po davnim uspomenama
tragom koraka
i nositi
grubu kožu
i stare opanke.

bilo bi sjajno
/kao nekad/
zastati na izmaku i mahnuti…
tek usput.
tek onako.
/stihijski/

a kad izgubimo dah,
još glasnije dreknuti!
prokleti slavonsku mučninu
/ali ne za ozbilj, iz navike/
i nastaviti dalje.
još dalje,
najdalje.
ravno.