Precrtavanja | Jurica Vuco

NOSTALGIJA

trči, tarkovski, kroz kišu
kroz kišu
viči aaaaaa
/i tako to dugo/
hladno, budimpeštanski
u sivilo.
opstani dok po dokovima ne zamru
posljednji taktovi sirovog bluesa
a pak zapadnotihooceanski
posljednji skinheadski football soldier.

u jalovoj kaljuži operi lice
i traži minutu, dvije stanke
za povratak u pismo.
u ponovni doživljaj otkrivanja igre,
sivomaslinasto skrojene države
/sada već bivše/
opet proživljenog užitka stvaranja.

tražiš nužnost ekrana
za soluciju izdašnih večeri i ne post etiketa.
ponovnog paravana za dalje.
za preotkrivanje inata.
za tekstualnost.
za crno-bijelo otkrivanje boga na tragovima države.

jednom pak, andrej,
i prazan će hod skakutati kraj.