Precrtavanja | Jurica Vuco

VEČER

tako to jednostavno činiš šutnjom
/u dan/
kao da ljepljivo prepuštaš da nosi
/kažem ljepljivo a mislim dimno/
bezbolno, skoro u sljepoočnice.
pa trzneš, štipneš
onako da popucaju ligamenti
da ostane plavo.

televizor ječi borbeno, hokejaški snažno,
a šklovski vrti teoriju zablude nepopustljivo.
do duboko u noć.
zapalit ću posljednju cigaretu večeras
/ovo je posljednja kažem/
onako kako to samo vrijeme zna.
i laž.

napokon, i tišina to zna sporo.
jednako sneno kao vrtjeti programe.