Precrtavanja | Jurica Vuco

MIR

tvrdiš da je to pretvaranje,
samo pravocrtno laganje hladnih zagrljaja
dok se ionako ne želiš ljubiti.
uvjeravaš nas da je noć
tek hladna referenca za obamrli plač.
sve knjige ovog svijeta sva slova
prodao bih za miris tvoje kože.
/to da raznese nataloženu tugu
može samo tvoja koža/
tvoje su usne već odavno tuđe,
a mir se javlja samo poslije tuge.
to je privid reći ćeš;
jer ti najbolje znaš kako zvuče lake note
netom prije ponoći.
ja najbolje znam onako
kako se to najteže može.
/tako bistro i precizno,
gotovo glatko/

velika si kao elektronska katarina,
kao balon pun helija
ili zlatno umotana čokolada.
čekamo da noć nagomila potrošene svađe
i gledamo praznim očima ispaljenim od magle.
zašto ne piješ kavu, pitam te.
ti odgovaraš paljenjem čikova
po bijelim golim tabanima.