Precrtavanja | Jurica Vuco

CIGARETA

obavijam se kretnjom.
budi me tvoj glas,
taj promukli krik pojačan isprekidanim basom.
koraci šušte;
sve te trgovine, mravinjaci birtija, usahle fontane, gradski čempresi.

prati me slika:
tvoji obli bokovi
/dok sjediš na barskoj stolici/
zvuče pjevno.
svjetlo djeluje kao migrena;
soba bez zraka. siluete dodira.
prilaziš kao sablast.
/gola bez mesa/
samo koža i tih nekoliko nota.

unuci,
djeca s lopatama i bakljom,
nikada nam neće oprostiti strah.
obli bokovi, tvoja koža bez mesa, jedna svilena marama i
tako čvrsto zadane kretnje.

urlici mrava ljudi plaše me spontano;
ti prilaziš kao sablast
i tražiš da vratim ključ.
zakopavam ga u džepove hlača,
bacam daleko s mosta u platneni odraz rijeke.
/mostovi, dimnjaci, napeti organi/
pušiš tanku cigaretu;
sjediš gola, smiješ se spontano, pjevaš promuklo.
ulica odzvanja pravilima.

unuci nam neće oprostiti tu pjesmu,
tako divlju i golu.
dok god se sablast
/kao sablast/
ne svuče do kraja.