Precrtavanja | Jurica Vuco

ISLAND

tebi, isobel,
nije teško lišiti me zamišljene opscenosti.
vjenčati me lancima za sebe
pa sebe za šumu.
dok pravocrtno režiš
otkriva se čitav niz melodija u disharmoniji lišća
i surovog propuha jeseni.
samo odabranih tonova plavetnila
na alt-saksofonu
za bijelo za prag za otkinuti
na neucrtanoj ruti suhoj od pregorenog sunca, laveži,
zadaha zemlje.
još samo tragom do crvenog. do sutra.