Everest | Drago Glamuzina

SAMI U PLANINI

Na vrhu Plešivice sam,
zapravo u zadnjoj kolibi pod vrhom,
tu spavam zadnjih dana.
Kod prijatelja.
I čak mi nije daleko do posla,
tješim se. Pola sata,
kažem joj
kad me nazove.
Vani je snijeg sve zatrpao
ove ga je zime bilo kao u stara vremena,
do pasa, ali sad se otapa
i ja sjedim u kolibi i slušam vodu
kako žubori, sa svih strana,
teče ispod snijega,
kao da smo otok usred divlje rijeke.
Ispod nas je kuća neke žene
koja živi sama.
Ali ljubavnik joj redovito dolazi
i tad se njeni krici čuju i ovdje,
pojašnjava moj prijatelj, kao da se boji
da se previše ne zabrinem za tu ženu.
Danas se iz njenog dimnjaka
baš dobro dimi,
bome je naložila, kaže on
prijatelj s kojim sam podijelio
sve što se moglo podijeliti dok smo odrastali.
I evo nas sad ovdje
obojica uronjeni u svoje
strgane živote,
sami u planini
dok mokar pas skače između nas.
Bacamo drva u peć
Šutimo i grijemo se
Nešto je i lijepo
U tom očaju