Baš si sirov u zadnje vrijeme | Matija Brstilo

U TROVAČNICI

bili smo stalni gosti
doduše
ne dovoljno stalni
i gotovo jedini

zbog toga je gostiona i propala

znali su se tu zalomiti i teški šljakeri
u mandurama ispod maskirnih vojničkih prsluka
cipela prljavih od svježeg betona
vidno umorni
od posla i života
tamanili su pivo i ljuštili etikete s boca
često nam se ubacujući u razgovor

njih ionako nitko ništa ne pita
samo šute i rintaju za sitnu dnevnicu
za svoje nevidljive ali sveprisutne gazde

iz pristojnosti bismo ih saslušali
kao u kakvoj zapostavljenoj ispovjedaonici
i potom nastavili ispijati

češće od nas bila je tu starija gospođa uplašenog pogleda iznad tvrdih podočnjaka
odjevena u nekoliko vesta iz kojih su virile koščate šake osute staračkim pjegama
skrivena u najmračnijem kutu gostione
koja je i inače šparala na rasvjeti
boravila je od jutarnjih sati kad bi se gostiona otvorila i ostajala do fajrunta
iz vrećice je pretakala pivo kupljeno u dućanu
nestajala u dimu cigareta
i nanovo se pojavljivala kao kakva silueta kad bi nadolijevala pivo u čašu
tada se čuo nehotičan zveket boca
ne kao naš, glasan i veseo kad nazdravljamo
doznao sam da je bila profesorica hrvatskog
luda kćer ju svakog jutra izbacuje na ulicu
i ona prosi pred kioskom da skupi za piće
a konobarica ju iz samilosti pušta da pije na toplom i dočeka večer

ona za razliku od šljakera
nikad nije progovorila niti riječ
previše je mudrosti u njoj
a premalo snage