Ugovor s prašinom : izbor iz poezije | Lana Derkač

GRADOVI BEZ SNIJEGA

Svrgavam najrazličitije režime kad navečer
svlačim sa sebe naslage vijesti i politike
i oblačim pidžamu.
Kad ujutro otresam s kose, lica, dekoltea
puder za noć, prašinu zvijezda, svrgavam san,
poništavam sve pečate u svemirskoj putovnici.
Potom valovima tuša zapljuskujem
dokove pod pazuhima, uvale između prstiju,
a oni aritmično putuju od jedne do druge
točke mog tijela u Krakowu.
Dok se odijevam,
prekratko traje prizor dokumentarne emisije
da bih si od čipke raskošnijeg televizijskog vala
skicirala rublje.

Tog popodneva u rudniku soli Wieliczka
silazim na dubinu od 135 metara.
Tri dana kasnije,
vinula sam se na tisuće metara visine
prema Zagrebu.
Stigavši u još jedan grad bez snijega,
otresla sam pahulje s veste zimskog uzorka.

U Zagrebu usne su meki tepih
na kojem zastaju i novače se rečenice.
Kao ona: Dan je argument.
Ili ona: Dan je laboratorijski miš
nakratko upao u nepregledni kavez Zemlje.
I dok je još u kavezu,
Davor odmara glavu
na blijedom Mjesecu mog trbuha.