Ugovor s prašinom : izbor iz poezije | Lana Derkač

NACRT STANA

Uz istočni zid zapinjem o sudoper i hladnjak.
Iz ladice uzimam nož i sjedam uz stol
na zapadu prostorije.
Peršin koji mi je D. donio za juhu
želio je biti netko drugi.
Njegov korijen ostao je zakrenut
gornjom polovicom tijela
nakon što je izvađen iz zemlje.
Nije se mogao vratiti pa je ostao bogalj.
Skoro da sam ga s nelagodom rezala u juhu.
Usprkos peršinovom lišću, bosiljku,
majčinoj dušici, papru, čiliju, kariju,
nada je u kuhinji najkorisniji začin.

Između zaliha rublja, suvenira, riječi,
u spavaćoj sobi nada je najdragocjenija
rezerva.
Može plašiti njena smrtnost,
premda će vojska riječi svoje ratnike
prije nje povesti na front.

Kad nada naglo omlitavi,
preselit će se u dnevni boravak iako je noć.
No ne može spavati
i  proizvodit će smetnje pred televizorom.
Ne na njemu.
Svaki njen titraj je noćna mora.
Ponavlja tuđim jezikom: Sjeti se.
Ma daj se sjeti.
Meštar je showa sa sjenama,
no zaboravila je svoj jezik.

U kupaonici cijev bestidno mokri po zidu.
Rijeka kojoj dopuštam postojanje u lavabou
ispisuje kroniku, no bezlična je i ne može se
natjecati s materinskim jezikom jeze
stvorenim  u napunjenoj kadi,
lažnim bestijarijem.
Ako naglo izađem iz zapjenjene vode,
niz tijelo mi se cijedi jezik nevremena.

Pločice u predsoblju gotovo su nove,
ali umjesto njih katkada tu oboje nalazimo
mulj sjećanja.
Isponova brišemo njegovu prljavštinu
i nada se bezuspješno poziva na autoritet.
Iščekujemo maga koji će znati zavesti
živo blato.