Ugovor s prašinom : izbor iz poezije | Lana Derkač

PUTOVANJE

I.

Sumrak i ja izmijenili smo poglede kad si počeo s uzgojem panike na terasi napuštenog cafea. Šutke trebala je izrasti u trofej, nijem kao i uzgojeni nepostojeći radio na baterije iznad šanka. I što se više smračivalo, baš tu na gradskom trgu u tebi su rasli sve opasniji labirinti. I onaj s Minotaurom. Šutke si mi rekao da potražim sklopku za rasvjetu. Ugasim mrak.

Kako nisam našla sklopku, povukla sam crtu preko okruglog stolića sa šalicama kave i strah izazvala na partiju ping ponga. Tko pobijedi, blaženo će zaspati.

II.

Nisi se koncentrirao i pravilno brojio poene, izvijestio si me na kraju borbe sa strahom. Prelako odustaješ, predbacila sam ti. Činilo mi se kako mrak sve više izrasta i u hotelskoj sobi pa širi vriježe između stola i kreveta.

Jedva naziremo guštere koji su organizirali svoj party na postelji, pomislila sam. Shvatio si da osjećaš u mom trbuhu krčanje radiostanice koju smo izgubili prije tri dana kad smo se vozili brdima.

III.

Zvuk recepcionarovog radija najavio je jutro rastjeravši noćne more, zgulivši sa zidova čudovišta što su se gurkala i okretala prema tebi. Evo ga, prolazi. Jedno je istupilo i već gotovo zamahnulo šakom.

Na svjetlu dana upitali smo se je li nada nedovršena ruta, dionica ceste.

IV.

Noćas si susreo Pandoru usprkos čudovištima, rekao si mi tek sada na danjem svjetlu i opušteniji. Jedno oko joj je sjalo u tvojoj, a drugo u mojoj bateriji koje smo povremeno palili u zlokobnoj tišini unajmljene sobe. Sve dok lučki zvukovi nisu razbili šifru tišine.

E, zbilja su pravi! – oduševio si se njihovim hakerstvom.