Ugovor s prašinom : izbor iz poezije | Lana Derkač

ZARAZILA SAM SE NEOBIČNOM BAKTERIJOM

Lista se žbuka u lisnatim gradovima,
a iz nje izlazi nepoznata bakterija.
Poput Tezeja našla je put iz labirinta.
Njome se hranim svaki put kad kupim
paketić datulja posipanih Saharom.
I kad mi je grlo u trenutku dok gutam
nadjeveno azijskom rižom.
Konzumiram je dok vjetar pomaže sjeni
s lijeve strane šumarka da onoj s desne
ponudi nebeski ples.
Ta bakterija pozdravlja me i kao svrbež
pa se zajedno s pijeskom tuširam u
nepreglednoj svemirskoj kupaonici.
Golemom žlicom i viljuškom miješa
leksike i krajobraze u raznoliki miks.
Ako se pogledam, osjetim da je opasnija
od Montezumine osvete.
Doseže dalje od Tutankamonovog
prokletstva.

Kad izronim, kapi vode presijavaju se
na ušima i atlantske su naušnice.
Pokušat ću ih zamijeniti za pacifičke
i opet neću imati mira.
Priznajem, zarazila sam se neobičnom
bakterijom koja od mene čini stalnog
putnika.
Raspršuje me na sve strane svijeta
kao da je mina.
Čak je sama pristajem nositi pa sam
svojevrsna žena-bomba.

Zarazila sam se neobičnom bakterijom
kad sam se porezala na nemir
i pokupila je umjesto tetanusa.
Razmazala sam je prljavim rukama
po sebi umjesto hepatitisa.
Zbog nje čekam hoće li se mrtvi Michelangelo
dovikivati s trgovcem o lošoj cirkulaciji
i cikloni,
htjela bih saznati koji je bio radni naziv
za stvaranje svijeta,
suptilno doživljavam trenutke kad mrak
briše dokumente svjetla, preuzima disk.

Bakterija kojom sam se zarazila
spremna je inscenirati smak svijeta
u mojoj sobi u kojoj se nitko
danima ne javlja na telefon.
Njen sam talac iako se veselim kad me
odvodi i premješta na čudesna mjesta
s kojih jasnije vidim auru Zemlje.

Tek povremeno vraća me na isto mjesto
kao da pruža kusur.