Ugovor s prašinom : izbor iz poezije | Lana Derkač

VJEŽBANJE TSUNAMIJA

Kada sam odlučila čitati
svoju pjesmu o valovima i smrti,
kolega je dobacio: Dolazi tsunami!
Pa zauzmite više položaje,
rekla sam odlazeći pred publiku
u dvorani oblika amfiteatra.

Sasvim dobro mogla sam kasnije na izletu
čuti tsunami u tetrapaku sa sokom,
uvlačeći ga slamkom i pomičući zajedno
sa zrakom.
Štoviše, bila sam mali demijurg,
iako su mi baš sve plaže tetrapaka
ostale nevidljive.
Ljuljajući kvadar na dlanu,
uvježbavala sam valove zapljuskivati.
Njihova privrženost svojim obalama
ostala je samo audio zapis.
Slikovni je i ovaj put bio nedostupan.
Kasnije, slušajući vijesti o ubojitosti
tsunamija u Japanu, pomislila sam:
Samo da moj tsunami ne ojača i ne napadne
nakon što je napustio tetrapak.
Ali on ne može dozrijeti, kao ni granice
namjerno ostavljene na suncu.
Kao ni demokracija, parlamenti,
ni javna mnijenja.
Sva sreća da sam ga uzalud okretala
kako bi pokazao i najneznatniji žar.
Da sam ga uzalud okretala
kao da je lijena glazbena kutija.