Kora | Ivan Kunštić

BASNA

Anici

Sjedim kraj kreveta i čitam
poeziju, koju, rekla si, ne voliš.
Ljubavna je, pa ti prepisujem samo
dijelove. Gladim te po kosi, rukama.
Ne sjećaš se kemoterapije,
tumora i ružnih buđenja nakon.
Uvjetno zaboravljaš situacije,
sve beskorisne datume,
izlječive uspomene.
Nisi ovdje, zato ti i pišem
ovim natprirodnim pismom,
jer jedina si koja razumije
jezike životinja i davnih ptica
donoseći mi vijesti izdaleka.