Kora | Ivan Kunštić

RASTERSKO NEBO

Sjedim na prozoru 21. kata.
Dizalo se polako uspravlja
i slučajni prolaznici ulaze unutra izvana.
1, 2, 3… 19, 20, 21,
jednolično odbrojavam zvukove
što dolaze s intercoma.
Preslušavam telefonsku sekretaricu.
Poruke krhko odzvanjaju sobom
gaseći žeđ vodenih riječi.
Tvrdi pokreti tijela usitnjavaju prostor.
Izvan ovih silikonskih zidova, kažeš mi,
grad se poigrava prenosivim slikama
sve dok ti sjediš u mraku
sam i otvoren.