Kora | Ivan Kunštić

IZUM

 

Opet od tvojih ruku
gradim zaklone,
da ne pomisliš kako
nestajem poput pijeska,
jer dok gledam sunce,
u trenutku kada zapravo
ne činim ništa, još uvijek te
spremam kao jezgru
oraha u ljusku, i zatvaram
dogodine.