A sa šest labradora na more putovat ću : izvedba po citatima | Sonja Manojlović

A TO SE NE SMIJE

Smiješiš se, i kad nemaš sugovornika, očima,
u prazno, u grotlo vulkana, u ljudsko lice
koje treba voljeti

samo ne njihovim tržnicama, ne sjenovitim mjestima
na kojima stvari izgube nazive, ljudi imena

tamo prelijeću sjene osmijeha preko ljudskih sjena

Prehodaš grad, gledaš u oči,
a to se ne smije
Rastrgaš vrata, i uđeš, usta se smiješe sama,
usta uvijek rade svoj posao – izluđujmo slabe!
Jer donja čeljust hoće i hoće
Od kad to znaš, od šapata, zatomljenog smiješka?
Potroši se odmah osjećaj
koji prethodi riječi
Ne govoriš, nije u riječima,
djetešce bačeno u zrak