A sa šest labradora na more putovat ću : izvedba po citatima | Sonja Manojlović

KAKO STVARI STOJE, NEIZVJESNOST BI BILA BOGOVSKA STVAR

U tlocrtu doma
najvažniji su zidovi i ograda,
a natkriven prolaz vodi u unutrašnje dvorište
Tu čuče, sklone se od sunca, jedu,
bauljaju djeca sa rasporkom pozadi,
i mali prljavi psi za koje se bojim,
starci zure
Krov, ako je načet, ne popravlja se,
stavi se kamen na najlon
Zemlja je gola, žedna,
ljudski mehanizmi pužu i ostavljaju vlažan trag,
a kad se sunce propne, nasuču se bilo gdje,
na pločniku, usred još ničeg, uz raskošan nasad,
poput zvijezda
na horizontu s kojim se spaja ljudsko more