A sa šest labradora na more putovat ću : izvedba po citatima | Sonja Manojlović

MAJKA ZODIJAKA

U pjesmi sve je dodano,
a oduzeti se ne može
Razglobljeno, na dnu gramatike
šćućureno,
i, osim tebe, ima li itko tko ne bi znao
što sluti i čemu se nada
Znaš pripremiti svjedoka,
i kad ti nedostaje činjenica,
glačati njegove riječi do jutra,
njihov zveket do kuće
Govoriš ono što bi i drugi mogli,
da nisu raskriljene ruke, da nisu nestale noge
Uđeš u živi pijesak,
ali preletiš, ali doskočiš
do neljudskog staništa,
u poliglotsko uho
I tu, gledaš li ravno, netremice,
noga će biti sigurna i brza
na padini u mraku,
neće te smrskat svaka uboga stvar,
nacerena žuta gljiva
Sve su to navike iz noćnog života,
i strah od mjeseca, i ulična vriska
Ne mijenjaš svijet dodirom, pokrećeš nebesko kolo
kad mjesečar prođe kroz tebe
s glogovim kolcem u rukama,
pjevajuć svoje nečujne pjesme
iz kojih vječno vire vječni likovi
Čuj njihovo disanje, užas deskripcije,
uvijek ista dječja posla, iz prvog reda
To sam ja! Zmijonosac!
gram koji se ne pribraja
ali se s njim računa

Sjeti se svega,
rađaš se i umireš na vrhu neba,
razgrni mješance, proždri zodijak,
kace pune tijela,
bez želje za cjelinom,
životinjsko jao do jao