A sa šest labradora na more putovat ću : izvedba po citatima | Sonja Manojlović

NEVJESTA, SCRIPTURA CONTINUA

 

Meni ni riječi,
rastem iz bjeline
sretnih kuća,
vječna sam nevjesta, šuplja i ushićena,
sita igračaka, spali i lizni
A gdje su, tko su uzvanici?
Obješeni u zrakopraznom, čuvam ih od šutnje,
bijelo je, sve je bijelo
u oku promatrača sretnih kuća
Ne prepravljam riječi, njihovu praznu jekovitost
Kaj je napravil?
Se skril?
Otvoril vrata, propal sto, dvesto godina
dole,
otvoril prozor, uzletil?
Tekst teče preko teksta,
i natače se svima,
pljušti, šljašti