Rudnik stakla | Goran Milaković

NESTVARNA DJEVOJČICA

 

čitaš njenu pjesmu
kao da skrštenih ruku
razgledavaš silovanje unatrag

vraćaju se prožeti spolom
dječaci iz mračnih pozadina

gdje da sada pobjegne
čim se rodila već je bila
nespremna za smrt

u svakom ljudskom dobu
budu uvijek dva noža
po suknji stanovnika

draga marija čudina