Rudnik stakla | Goran Milaković

PISMO

nedogledu i tabucchiju

nisam kalipso da bazdim na vječnost
sa sve četiri strane okruženu morem
tko ti je rekao da si kralj itake odiseju
s kojim pravom razapinješ jedro i vijest
po vijest kao u mravljoj koloni strpljivo
mrviš staklo u čašu iz koje pijem vodu
postoji li razlog što redovno znam
da si poludio za lakim kubicima
da je singapur aseptičan
da s vrha kurca muškarci otoka flores
imaju duboke krupne
crne oči
postoji li odiseju nostalgija
za onim što još bilo nije
zato što ja tako kažem