Rudnik stakla | Goran Milaković

sanjam odvija se prevrat na nebu
sve je puno sumnji i perja
gospod formira svoje kohorte od zlata
poziva taksijarhe provjerava očnjake
veže mašnu oko vrata brahijalne pudle
pored njega prirodna kao dječji grob
bira djeva bijele ljiljane borbenu svilu
piero di cosimo organizira simetriju
po jedan amen za svaki prekinuti vrat
alelujaju sfere

pri dnu te slike kao u velikoj probavi
kao buhe skakuću podstanari vida
eunusi kmice dimnjačari slijepci
bušmani djeca poručnika schmidta
sobibor černobil sida palestina
spinoza i tvornički mališani
dizači utega iz bugarske
permanentna perut heroji kurska
jedan pokretni zahod za nepokretne
kojeg po ubožnicama zovu princeza
sastaju se donje regije čovječanstva
nekome se piljevina zavukla pod jezik
netko sluti da se iz inata samo govna jedu
to su prevratnici između dva daha
prvi puta oni su bez nade koja gnoji nebo